Pošto sam dosad čuo različite interpretacije tekstova POPIKa gdje svako misli da zna šta ja mislim samo na osnovu svoje sposobnosti da pročita tekst, odlučio sam se da napišem poneku o svakoj pjesmi koja se našla na našem demo albumu.

Kao prvo, sada i zauvijek, da se razumijemo - POPIK nije bend čiji su tekstovi otvoreni za interpretacije i analiziranja - ovo nije umjetničko djelo bez glave i repa. Ovo su izjavne rečenice. Ovdje nema one 'šta je pisac htio reći' jer je pisac dovoljno oštar na jeziku i izravan da je lako skontati šta je htio, samo ako mućnete glavom. Ovo je naše mišljenje o stvarima, ljudima i situacijama.

Bez obzira na direktnost naše poruke, neki ljudi i dalje misle da ima skriveno značenje iza stvari, da se mi obračunavamo na nekoj skrivenoj metarazini sa ljudima.

'"Sivu Zonu" sam napisao negdje u isto vrijeme kako sam završavao "Roadside Picnic", odličan ruski SF roman. Roman je poslužio kao inspiracija za film "Stalker", ali i za serijal S.T.A.L.K.E.R. video igara. "Siva Zona" nema nikakve veze sa Zonom iz romana, barem ne u SF smislu. Zona sivila predstavlja sve ono što su ljudi danas postali: gramzivi, pohlepni sivozonaši, oportunisti koji se neće libiti širenja svog analnog otvora za svakoga ko ima želju penetrirati.

Nažalost, društvo u Bosni i Hercegovini nas je dovelo do toga da iako se nisi rodio kao sivozonaš, tj. pizda od čovjeka, u jednom određenom trenutku u životu nabasaš na spoznaju da moraš držati jezik za zubima pred negativnim jer negativno u ovoj državi vodi glavnu riječ. Nažalost, nisam jednom prešutio ono što se trebalo reći, tako da smo svi htjeli ili ne htjeli, jednom nogom tu i tamo gazili u Sivilo. Ali na kraju krajeva, vrijedi reći u svoju odbranu - jedno je kada je uskakanje u Sivu Zonu stvar situacije, kada moraš širiti dupe jer su recimo i drugi ljudi u pitanju, kada to radiš, ali znaš preko koje granice nećeš preći, a sasvim je drugo kada si rođen kao beskičmenjak, odrastao kao beskičmenjak i dopustio sebi da budeš ljigavi crv.

"Kažu, to je demokratija
Kažu, to je tolerancija"

Ova dva stiha su možda nejasna u svemu ovome, no nejasna su sa razlogom - krivo sam ih otpjevao. Vidite, kad smo snimali demo album, snimali smo sve na 1-2-3!, uživo, te sam i ja pjevao kako smo svirali. Na kraju sam imao ideju da ponovimo, ali smo odsvirali kako treba, te se nisam previše obazirao. Zato neću objašnjavati ova dva stiha, već ona dva koja će se naći na albumu, onako kako su trebali i na demo snimku biti otpjevani.

"Kažu, to je tolerancija
Donijela je demokratija"

Smatram da je tolerancija veoma dobra stvar. Međutim, mutant tolerancije nazvan politička korektnost definitivno nije. I sebe sam do prije nekoliko godina nazivao politički korektnom osobom, međutim, prije nekoliko godina to je značilo, barem u mojoj glavi, sasvim drugu stvar - značilo je biti protiv onih koji su diskriminatorni ka osobama i aktivnostima koje im ni na koji način ne ugrožavaju njihovu ličnu slobodu. Međutim, današnja politička korektnost dopušta fašizam, dopušta agresivni suludi NGO 'feminizam', dopušta homofobiju, dopušta svakome i svemu da kaže šta god misli bez da se postave okviri i da se pronađe polje na kojem se mogu izložiti argumenti. Samim tim, demokratija, ovaj divlji sistem koji ima smisla samo na papiru vuče toleranciju, tolerancija izaziva političku korektnost, a politička korektnost dopušta sivozonaštvo, dopušta lelemudanje i lajanje bez argumenata.

"Siva Zona" je na kraju krajeva sve ono što ne želiš biti ukoliko ti se želudac diže na prodana govna i izdajice principa, one što šute i puštaju da ih mutna voda nosi.

Sharan (basista, vokal i autor teksta)